Arrange hues in order to measure the accuracy of your color perception.
Na mrežnici svakog oka nalaze se tri vrste čunjića, osjetljivih na duge, srednje i kratke valove svjetlosti — otprilike na crvenu, zelenu i plavu. Mozak ne dobiva „boju“ gotovu: on uspoređuje signale triju vrsta čunjića i tek iz tog odnosa izračunava nijansu. Upravo je zato opažanje boja prije računanje nego mjerenje.
Zdravo oko razlikuje oko milijun nijansi, ali ne ravnomjerno: na zeleno-žuti dio spektra osjetljiviji smo znatno više nego na ljubičasti. To je posljedica evolucije — preci koji su bolje razlikovali zrele plodove među lišćem imali su prednost.
Oko osam posto muškaraca i pola posto žena ima neki oblik izmijenjenog opažanja boja. Najčešće su varijante deuteranomalija i protanomalija, kod kojih su zeleni ili crveni čunjići pomaknuti po osjetljivosti. Oštar se nerazmjer među spolovima objašnjava time što odgovarajući geni leže na kromosomu X.
Raširena je pogreška zamišljati daltonizam kao potpuno odsustvo boje. U stvarnosti se potpuna ahromatopsija javlja iznimno rijetko. Ljudi s izmijenjenim vidom za boje vide boje, samo im se neki parovi nijansi stapaju — primjerice maslinasta i smeđa ili ružičasta i siva.
Test u kojem treba razvrstati uzorke po glatkom prijelazu potječe od metodike Farnsworth–Munsell, razvijene četrdesetih godina. Osjetljivija je od sličica s brojkama jer provjerava ne postojanje poremećaja nego finoću razlikovanja — zato i zdravi ljudi rijetko dobivaju savršen rezultat.
Rezultat primjetno ovisi o tome kako je podešen vaš zaslon, je li uključen noćni način rada i kakva je rasvjeta u sobi. Topla svjetlost žarulje pomiče opažanje prema žutom. Za pošten rezultat isključite filtre plavog svjetla i gledajte u zaslon ravno, a ne pod kutom.